Povodom Trifundana, slave hrama u Markovcu, Svetu Liturgiju služili su sveštenici Dejan Popović i Stanoja Zeljković. Nakon liturgije osveštani su slavski kolač i žito, a potom je služen pomen poginulim borcima i preminulim mještanima i iz ovog kraja među kojima i pjesniku Slavku Jungiću Jeseju koji je nesretnim slučajem stradao upravo na Trifundan 2002. godine.
„Na ovom svetom mjestu pod svodovima hrama Svetog velikomučenika Trifuna u istoimenom danu i prazniku, evo, draga braćo i sestre, Gospod nas je udostojio da na Svetoj Liturgiji slušamo Sveto Jevanđelje i da se poučavamo riječju Božijom. Danas na ovoj Svetoj Liturgiji slušali smo Sveto Jevanđelje koje tumači novozavjetnih jevanđelskih mjesta nazivaju i jevanđeljem utjehe. U ovom jevanđelju Gospod se obraća svojim učenicima govoreći im o stradanjima, o progonima, o nepravdama, o nerazumijevanjima i o nepravdama na koja će nailaziti, a koja u svijetu leže. Svaka riječ Božija izgovorena od samog Gospoda ili posredno preko nekog od njegovih učenika, ranije od njegovih proroka ili kasnije od njegovih apostolskih učenika, nije izgovorena samo za taj trenutak, nego za sva vremena. Dakle, i za ovo vrijeme u kojem mi danas živimo i za ovo mjesto na kojem mi danas stojimo. Uvijek je teško bilo biti hrišćanin. Hrišćanstvo u suštini je neprestano svjedočenje i stalno mjerenje sebe i stalno uzdizanje sebe u mjeru visine rasta Hristovog. Ovdje i sada, na ovom mjestu, na Svetoj Liturgiji, obnavlja se blagodat Božija. Ona nas čini svjesnim i odgovornim, onim koji mogu da upravljaju svojim životom i da sagledaju svoj život ma kakav bio - ako je loš da ga poprave, ako je dobar da ga još usavrše. To je hrišćanstvo - neprestano idenje u susret ka Hristu, u susret sa Hristom, u susret sa živim Bogom. Ako nekoga taj susret sa Bogom ne promijeni, ne učini boljim, onda je on tužan. Nama hrišćanima Gospod je utješitelj, onaj koji nam šalje Duha Svetog da nas ohrabri, bodri. Pa neka blagodat i ljubav Duha Svetog i u vašim srcima razgori i vjeru i nadu i ljubav, da ne samo danas u ovom prazniku i u ovoj hramovnoj slavi budemo oni koje će na trenutak zasvjedočiti da su Hristovi, nego svakog sljedećeg dana da znamo da smo Hristovi i da je Hristos naš. Neka je srećan i blagosloven ovaj praznik, dan sabranja na ovom svetom mjestu, i svaki sljedeći naš susret da bude susret radosti i susret u Hristu. Neka blagodat i ljubav našeg Gospoda bude sa svima vama u sve dane vašeg života“, rekao je otac Dejan u propovijedi nakon Liturgije.
Po tradiciji, okupljeni su se premjestili u konobu Vinarije „Jungić“ gdje je uslijedila molitva za ovogodišnju sjetvu i berbu, osvećenje vinograda i simbolično orezivanje prvog čokota vinove loze.
Slavski ručak održan je u društvenom domu u Markovcu, a pored mještana za slavskom sofrom koju su pripremile markovačke domaćice našli su se i predstavnici lokalne vlasti: načelnik opštine Vlado Gligorić, zamjenica načelnika Milijana Topić i predsjednik Skupštine opštine Dejan Кurtinović. Protojerej Radivoj Vujanić, kum slave Željko Jungić i načelnik Gligorić razmijenili su zdravice. I ovom prilikom sa sve tri strane izražena je spremnost da se i u ovoj godini realizacijom novih infrastrukturnih projekata unaprijede uslovi života u ovom selu.
„Zahvaljujem se svima vama koji dobro održavate svoj hram, mjesno groblje i svoja domaćinstva, ali i učestvujete u izgradnji infrastrukturnih objekata. Ja više volim raditi, nego obećavati, pa u to ime želim vam dobro zdravlje i sreću uz nadu da ćemo i ove godine zajedničkim naporima poboljšati uslove života“, rekao je načelnik Gligorić.
Prota Radivoj Vujanić u ime parohije čelinačke uručio je zahvalnice kumu slave i hrama u Markovcu Željku Jungiću i Vlastimiru Lekaniću, čijim prilogom će se zamijeniti ulazna vrata na hramu. Кumstva za slavu naredne godine dobrovoljno se prihvatio Mlađan Pavlović.
Selo Markovac, do pedesetih godina prošlog vijeka Junge Hadži Selim, bilo je selo puno ljudi i života. Zbog izuzetno lošeg puta i nedostatka vode sedamdesetih i osamdesetih godina, iz njega je uslijedilo intenzivno iseljavanje. Nakon Odrbambeno-otadžbinskog rata, zahvaljujući angažovanju uspješnih i vrijednih ljudi rođenih u ovom kraju a koji vole svoj zavičaj i spremnosti lokalne zajednice da im pomogne, stvari su krenule u suprotnom pravcu i selo je opet oživjelo. Iz dana u dan postaje sve atraktivnije za život i rekreaciju i ono je već sada gotovo sraslo sa gradskim naseljem.
Tekst i foto: Borislav Maksimović
